
Život ne traži od nas savršene odgovore. On traži da mu se odazovemo, čak i onda kada ne znamo što slijedi. Možda smisao ne leži u sigurnosti, nego u spremnosti da ostanemo vjerni sebi dok put još traje.
Aleksandra Zoe Krušelj, autorica knjige "Put prema smislenom življenju"
Više o knjizi
Ova knjiga nije teorija – ona je put.
Put prema smislenom življenju nastala je iz stvarnih priča, osobnih lomova i onih tihih trenutaka kada život pita: „Što ćeš sada učiniti s onim što ti je dano?“ Autorica kroz logoterapijski pogled, iskustvo bolesti, gubitka i iscjeljenja, te kroz susrete s ljudima kojima je bila podrška, pokazuje da smisao ne nestaje ni u boli – ponekad se upravo tamo najdublje otkriva.
Knjiga donosi tri puta prema smislu, teme otpornosti, prisutnosti, riječi koje liječe, oprosta, ljubavi, zahvalnosti i nasljeđa koje ostavljamo iza sebe, uz pitanja za promišljanje koja čitatelja nježno vode prema vlastitim odgovorima.

Informacije o poglavljima
Ovo poglavlje otvara pitanje koje svatko nosi u sebi: što moj život čini smislenim. Smisao se ne nameće izvana, nego se otkriva u odnosu prema onome što živimo. Čitatelj se poziva da zastane i pogleda svoj put novim očima.
Čovjek ne bira uvijek okolnosti, ali uvijek bira stav. Ovo poglavlje govori o unutarnjoj slobodi koja ostaje čak i u teškim trenucima. Upravo u toj slobodi rađa se odgovornost i dostojanstvo.
Život nas ne pita što očekujemo od njega, nego što on očekuje od nas. Poglavlje istražuje odgovornost kao odgovor na životne izazove. Smisao se gradi kroz odluke koje preuzimamo.
Riječi mogu raniti, ali mogu i liječiti. Ovo poglavlje pokazuje kako govorimo sebi i drugima te kakav svijet time stvaramo. Svjesna riječ postaje alat unutarnje promjene.
Patnja je dio ljudskog iskustva, ali nije lišena značenja. Poglavlje ne nudi utješne fraze, nego prostor za istinu. Smisao se često rađa upravo ondje gdje ga najmanje očekujemo.
Gubitak nas mijenja i ostavlja trag. Ovdje se govori o žalovanju kao procesu koji traži vrijeme i poštovanje. U prihvaćanju gubitka može se pojaviti nova dubina života.
Oprost nije zaborav, nego oslobađanje. Poglavlje vodi čitatelja prema razumijevanju oprosta kao unutarnjeg čina. Oprost vraća snagu onome tko ga daje.
Krivnja može biti teret, ali i putokaz. Ovo poglavlje razlikuje destruktivnu krivnju od zdrave savjesti. Savjest poziva na promjenu, a ne na samokažnjavanje.
Vrijednosti su unutarnji oslonci koji nam daju smjer. Poglavlje pomaže čitatelju prepoznati što mu je uistinu važno. Smisao se očituje kroz život u skladu s vlastitim vrijednostima.
Ljubav nadilazi romantičnu sliku i postaje način postojanja. Ovo poglavlje govori o ljubavi kao snazi koja povezuje, prihvaća i ostaje. U ljubavi se čovjek najdublje ostvaruje.
Odnosi nas oblikuju, ali i traže jasnoću. Poglavlje istražuje ravnotežu između bliskosti i osobnih granica. Zreli odnosi čuvaju i mene i drugoga.
Prihvaćanje ne znači odustajanje, nego prestanak borbe s nepromjenjivim. Ovo poglavlje donosi mir koji proizlazi iz realnosti. Iz prihvaćanja se rađa nova snaga djelovanja.
Nada nije bijeg od stvarnosti, nego oslonac u njoj. Poglavlje govori o nadi koja ostaje i kada nema lakih rješenja. Takva nada nosi čovjeka naprijed.
Smisao se ne nalazi samo u velikim trenucima. Ovo poglavlje vraća vrijednost malim, svakodnevnim stvarima. Upravo u njima život pokazuje svoju punoću.
Čovjek je više od tijela, uloga i postignuća. Poglavlje otvara prostor duhovnosti kao izvora smisla i nade. Duhovna dimenzija povezuje čovjeka s nečim većim od njega samog.
Život ostaje otvoren do posljednjeg daha. Ovo završno poglavlje poziva na svjesno življenje i odgovaranje na životne izazove. Smisao nije nešto što nalazimo – on je nešto što živimo.
Ovo poglavlje ne donosi odgovore, nego prostor. Namijenjeno je onima koji žele ostati još malo uz sebe nakon što zatvore knjigu. Pitanja koja slijede nisu tu da se riješe, nego da se s njima živi - polako, iskreno i u vlastitom ritmu.
PRIMJERI PITANJA:
-
U kojem sam se dijelu prepoznala, a kojem sam se možda opirala?
-
Što u mom životu danas traži da bude viđeno, a dugo je bilo u sjeni?
-
Koju sam patnju nosila, a da joj nikada nisam dala značenje?
-
Kome ili čemu dugujem oprost – možda najprije sebi?
-
Što bih voljela ostaviti kao trag – ne u stvarima, nego u ljudima?
-
Ako je moj život zadatak, kako danas mogu na njega odgovoriti?
-

Recenzije čitatelja
Znajući da se iz ruševina najbolje vide zvijezde, autorica se u knjizi o ljubavi, hrabrosti i otpornosti na emotivan i refleksivan način ne predaje osujećenom tijeku života, već svjedoči o stvaranju značenja izazovima s kojima se suočava. Pritom na teorijskim okvirima egzistencijalne analize gradi živuću usidrenost svakodnevice.
Krizu smisla i duh vremena oživotvoruje prostorima slobode i odgovornosti. Previše strahova rađa se u samoći i zato u vježbama koje donosi čitatelja ne prepušta bespućima sudbine, pozivajući ga na angažirano čitanje - istraživanjem bitka i (re)konstrukcije vlastitog života.
Dr. sc. Petar Smontara, prof. savjetnik, pedagog i logoterapeut
Ova knjiga se ne čita – ona se osjeća.
To je knjiga koja tiho ulazi pod kožu i ostaje tamo. Govori o zrelosti ne kao o godinama, nego kao o prostoru u kojem napokon prestajemo bježati od sebe. O mjestu gdje skidamo maske, usporavamo i počinjemo živjeti dublje, istinitije i nježnije. Ovo je knjiga o ženama koje su padale i opet ustajale. O tijelu koje boli, ali ne prestaje biti dom. O ljubavi koja ne spašava od boli, ali joj daje smisao. O zahvalnosti koja ne briše tamu, nego u njoj pali svjetlo.
Čitajući je, imaš osjećaj da te netko drži za ruku i tiho govori: “Nisi sama. I ovo što živiš ima smisla.” Preporučila bih je svima koji su umorni, ranjeni, izgubljeni – i svima koji žele živjeti sporije, mekše i istinitije.
Dr. sc. Anita Dučkić Sertić, univ.spec.act.soc, dipl. cath., logoterapeut
Aleksandra Zoe Krušelj se obraća čitatelju s toliko topline i nježnosti da se svatko može prepoznati i osjetiti prihvaćeno. Dijeleći svoja iskustva i učenja, ohrabrujući metodologijom i postavkama Viktora Frankla i Elisabeth Lukas, svatko je pozvan da krene na svoje putovanje u potrazi za smislom vlastitog života kako bi živio svoj život kao najveći dar koji nam je dan.
Autorica poziva svakog čitatelja na aktivno sudjelovanje,preuzimanje inicijative na vlastitom životnom putu postavljajući pitanja koja nas vode i potiču da se krećemo.
Pročitajte. Probajte. Krenite. Aleksandra Zoe će vas ohrabrivati putem!
Iva Baričević, psiholog, psihoterapeut-logoterapeut

O autorici
Aleksandra Zoe Krušelj savjetodavna je terapeutkinja i učiteljica logoterapije te osnivačica Arborvitae d.o.o. – savjetovanje i terapijska podrška. U svom radu godinama prati ljude kroz razdoblja gubitka, bolesti, unutarnjih lomova i životnih prekretnica, pomažući im da pronađu smisao i snagu ondje gdje se čini da ih nema.
Njezin pristup spaja stručnost, životno iskustvo i duboko poštovanje prema ljudskoj patnji. Ne nudi brza rješenja, nego prostor u kojem se može zastati, oslušnuti i ponovno povezati sa sobom.
Knjiga Put prema smislenom življenju nastala je iz stvarnih susreta i osobnog puta autorice. Ona nije samo tekst, nego poziv na življenje s više svjesnosti, odgovornosti i nježnosti prema sebi i drugima.
Isječci iz knjige
#1 Kada se sve raspadne
„Postoje trenuci u kojima se čovjek više ne pita zašto se nešto dogodilo, nego kako s tim živjeti. Tada prestaju objašnjenja, a ostaje život – ogoljen, tih i zahtjevan. U tom prostoru, iako to tada ne znamo, počinje se rađati novi odnos prema smislu.“
(isječak iz poglavlja koje govori o patnji i unutarnjem lomljenju)
Isječci iz knjige
#3 Pitanje koje ostaje otvoreno
„Život ne traži od nas savršene odgovore. On traži da mu se odazovemo, čak i onda kada ne znamo što slijedi. Možda smisao ne leži u sigurnosti, nego u spremnosti da ostanemo vjerni sebi dok put još traje.“
(isječak iz poglavlja o slobodi, odgovornosti i stavu)
Isječci iz knjige
#2 Smisao u malom
„Smisao se ne pojavljuje uvijek ondje gdje ga tražimo. Ponekad je skriven u običnom danu, u jednostavnim gestama, u načinu kako ostajemo uz ono što nam je dano. Upravo tamo, gdje se čini da se ne događa ništa posebno, život pokazuje svoju dubinu.“
(isječak iz poglavlja o svakodnevici i tihim pomacima)

Naruči knjigu







