Postoje trenuci u životu kada previše gledamo u sebe. U svoje misli. U svoje osjećaje. U ono što nije kako bismo htjeli. I što se više promatramo, to se osjećamo umornije i udaljenije od života. Paradoks je u tome da se smisao ne pronalazi stalnim okretanjem prema sebi. Naprotiv – često se pojavljuje upravo onda kada se odmaknemo od sebe  i okrenemo prema nečemu izvan nas: prema drugoj osobi, zadatku, trenutku, maloj radosti. U logoterapiji taj se pomak naziva derefleksija To

Strah ima lošu reputaciju. Najčešće ga doživljavamo kao neprijatelja – nešto što nas koči, sputava, paralizira. Učimo kako ga se riješiti, kako ga utišati, kako ga pobijediti. Kao da je strah greška u sustavu, kvar koji treba popraviti. A ipak, strah ne odlazi. Možemo promijeniti okolnosti, donijeti odluke, krenuti novim putem – i strah često ide s nama. Ponekad tiše, ponekad glasnije. I tada se javlja važno pitanje: što ako strah nije tu da nas zaustavi, nego da nam nešto k

Ponekad mislimo da će odgovor doći kao velika ideja, plan ili znak s neba.A onda shvatimo da odgovor dolazi – u obliku ljudi . Ovih dana često sam se zatekla kako brojim: troškove, obaveze, rokove.I baš kad bih se umorila od računanja, dogodilo bi se nešto neočekivano – netko bi se javio. Netko bi rekao:  „Vjerujem u to što radiš.“ Donacija. Poruka. Preporuka. Mali, tihi pomaci koji su govorili više od velikih riječi. U tim trenucima shvatila sam nešto važno: kad radiš iz smi

Drage žene, one koje su izdržale više nego što su ikada mislile da mogu, one koje su padale, ustajale, šutjele i nastavile dalje. Ovo pismo nije za savršene. Ono je za one koje su se bojale, a ipak nisu odustale. Za one koje su nosile terete, brinule za druge i često zaboravljale sebe. Hrabrost nije u tome da nikada ne posustanemo. Hrabrost je u tome da ostanemo vjerne sebi čak i kada smo umorne. Da priznamo ranjivost, zatražimo pomoć i dopustimo si biti ono što jesmo. Ako da

Ne moramo imati odgovore na sva životna pitanja. Ponekad je dovoljno ostati u pitanju, bez žurbe i bez pritiska da odmah znamo. U današnjem ubrzanom svijetu često se osjećamo primorani da brzo donosimo odluke i tražimo odgovore na kompleksna pitanja koja nas muče. Međutim, važno je shvatiti da je proces razmišljanja i preispitivanja jednako vrijedan kao i sam odgovor. U trenucima nesigurnosti, kada se suočavamo s nepoznatim, možemo pronaći priliku za rast i učenje. Umjesto da

Smisao se rijetko pojavljuje u velikim preokretima, kao što su dramatične promjene ili značajni događaji koji često privlače našu pažnju i izazivaju uzbuđenje. Umjesto toga, on se češće skriva u običnom danu, u malim, svakodnevnim ritualima koji oblikuju naš život. Način kako započinjemo jutro, na primjer, može biti ključan za postavljanje tona čitavog dana. Ako se probudimo s namjerom, uzimajući trenutak da zahvalimo na onome što imamo ili jednostavno uživamo u mirisu kave,

Ponekad mislimo da ćemo smisao pronaći tek kada se život smiri, kada prestanu gubici, kada budemo sigurniji u svoje okolnosti i izbore. Često zamišljamo da će nam u trenucima stabilnosti i sigurnosti biti lakše shvatiti svoju svrhu i smisao postojanja. No, iskustvo pokazuje suprotno – smisao se često javlja upravo onda kada više nemamo kontrolu nad situacijama koje nas okružuju. U trenucima krize, nesigurnosti i promjene, kada su naši planovi srušeni i kada se suočavamo s nei