Kad smisao postane jači od straha

Strah ima lošu reputaciju. Najčešće ga doživljavamo kao neprijatelja – nešto što nas koči, sputava, paralizira. Učimo kako ga se riješiti, kako ga utišati, kako ga pobijediti. Kao da je strah greška u sustavu, kvar koji treba popraviti.

A ipak, strah ne odlazi. Možemo promijeniti okolnosti, donijeti odluke, krenuti novim putem – i strah često ide s nama. Ponekad tiše, ponekad glasnije.

I tada se javlja važno pitanje: što ako strah nije tu da nas zaustavi, nego da nam nešto kaže?

U logoterapiji strah ne promatramo samo kao negativnu emociju. Promatramo ga kao signal.

Kao pokazatelj da se nalazimo pred nečim što nam je važno. Da stojimo na rubu promjene, odgovornosti i rasta.

Strah se rijetko pojavljuje tamo gdje nam je svejedno.

Strah i smisao često dolaze zajedno

Kad se približimo onome što ima smisla, strah se često pojača. Ne zato što činimo nešto pogrešno, nego zato što činimo nešto značajno.

Strah nas upozorava:

– da preuzimamo odgovornost

– da ulazimo u nepoznato

– da više ne možemo ostati isti

U tom smislu, strah je čuvar praga.

Ne stoji tu da nas zauvijek zadrži vani, nego da nas pita:

„jesi li svjestan što biraš?“

Problem nastaje onda kada strahu prepustimo vodstvo.

Kad strah preuzme pravila

Ako strah vodi razgovor, on počinje postavljati svoja pravila:

– ne izlazi

– ne govori

– ne pokušavaj

– ostani na sigurnom

I tada naš svijet postaje sve manji. Ne zato što smo slabi, nego zato što smo strahu dali previše moći.

U logoterapiji ne pokušavamo strah izbaciti iz života. Mi pokušavamo promijeniti odnos prema njemu.